Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
Pijana od hladnoće subotnja noć se valja.
Satovi su već odavno povečerje odsvirali.

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
jedino možda to da si ostala najlepša medalja
iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

 

 

Bilo mi je 15 godina i 10 meseci. Bila sam odličan učenik, sanjala o "medicinskoj karijeri", bavila se baletom, slušala John Lennona, odlazila svakog leta kod bake i deke. Bila sam dete koje je imalo sve što je poželelo. Roditeljska ljubav nikada nije manjkala. A kao jedinica, ispunjavale su mi se sve želje. I eto, na kraju ispadoh nezahvalna, ne znajući da se ponašam kao prava mala dama, zalutala sam. 
Upoznali smo se na rođendanu zajedničke drugarice. Bejah pri kraju prvog razreda gimnazije, dok je on završavao četvrtu. Bože, sada, kada okrećem film u glavi znam da mi je bio suđen i taj momenat, i taj rođendan. Iako sam pre toga bila bolesna i dvoumila se da li da odem ili ne.
Zamolio me je za ples, kada su pustili neki sentiš. I tako je sve krenulo.. ništa neuobičajeno. 
Polako je spustio glavu i kristalno zelenje, njegove oči, sastale su se sa mojim crnim očima. Već tada sam znala da će igrati važnu ulogu na pozornici moga života.
Poljubio me je. Ne samo što je to bio moj prvi poljubac, već je to bilo i buđenje pravih osećanja. Neka oluja se probudila u meni i nije mogla biti zaustavljena.
Ne, nije to bila prava ljubav. Da jeste, trajala bi i danas dan. Ali me je to dete, taj današnji čovek, toliko poremetio, da sam ostala nesložena kao dečija slagalica.

Počeli smo da se viđamo i u školi. Profesori su primetili, svi su bili šokirani!
"Ona mala, kovrdžava, ma znaš... ona riđokosa sa prve godine... Mislim da se zove Neda. E pa, smuvala se sa Bakijem." - tako se vest širila.
A ja sam, izgleda, tom istom Bakiju, bila samo još jedna u nizu. Zato što je bio dežurna faca gimnazije. Šmeker. Visok, sa krupnim zelenim očima, velikim šakama i onim "nečim" što je u ljudima budilo strah. Voleo je da pravi probleme, da se potuče sa nekim, da pobegne iz škole, da se posvađa sa direktorom...
Kako to, bitanga i princeza, idu zajedno?
Kada su moji doznali, gutal sam razne predike. Ali šta su mogli da urade oni?
Zabrane po nekoliko izlazaka, izgube moje poverenje i krenem da lažem, samo da bih se viđala sa njim.

"Mala, 'oš da te odbacim do kuće? Mislim, ako ti nije dobro."
"Ne još, malo sam popila, da ne primete moji."
Poljubio me je i čvrsto stegnuo.Upravo ti zagrljaji govorili su mi da sam mu ipak značila.
A bilo je mnogo toga.
Približio se moj 16 rođendan, prvi dani pretoplog jula. Proslavila sam ga sa društvom, u bašti koja je okružavala kuću. Bio je to dan kada sam ga upoznala sa roditeljima. I danas se pitam, da li je to bilo njegovo pravo lice ili maska?
To je bio presudni trenutak. Kada su mi moji dali zeleno svetlo kada je reč o njemu. A bolje da nisu.